REFERENCE

„Primjetan je stav umjetnice koja želi propitati spoznato. Osamljenost sličnih oblika rastvorena je nizom, zapravo serijama koje imaju slične karakteristike. Unutar pojedinog formata, neki elementi ostaju osamljeni, bez obzira jesu li u odnosu ili su neovisni. Uostalom, kao i u životu, samoća zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati, bez obzira  jesmo li usred čopora ili u intimi svoje sobe. Vrijeme je tzv. postmoderne u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Prisutna je intenzivna umjetnička djelatnost, gdje umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera sadašnjeg, a nadasve osobnog trenutka. Proživljavanje Glorie Sellan očituje se ekspresivnim činjenjem, bez ustručavanja i nepoštovanjem bilo koje čvrste dosljednosti osim dosljednosti samoj sebi.”

Eugen Borkowsky,  iz predgovora katalogu izložbe „Propitivanje prostora“, 2019

“Gloria Sellan izlaže prostornu instalaciju čija je kompozicijska struktura uvjetovana postavom i kontekstom smještaja. Formu instalacije Nejasni pogledi / Unclear views definira prostorni raspored sačinjen od više objekata okvira s nategnutim crnim platnom kao nositeljem umjetničkog sadržaja. Sellan instalaciju kreira u prostoru na način da izgled cjeline ovisi o rasporedu njezinih individualnih dijelova / okvira. Time rad na različitim izložbenim prezentacijama može poprimati sasvim drukčije prostorne i kompozicijske odnose, odnosno svakim novim kompozicijskim rasporedom instalacija se iznova kontekstualizira. S druge strane, koloristički efekti aplicirani na transparentnu crnu draperiju (til) otkrivaju umjetnički sadržaj instalacije, usmjeren na istraživanje efekata vizualno perceptivnih relacionih pojavnosti. Namjera je stvaranje optičke senzacije u pogledu gledatelja, korištenjem jednostavnih materijala te posredstvom kolorističkih efekata, nastalih uslojavanjem boje na transparentnoj površini materije.”

Nadežda Elezović,  iz predgovora katalogu izložbe u spilji Lokvarki, 2019

„Gloria Sellan serijom radova pod nazivom „Čestice“ izlazi iz samog grafičkog procesa pristupajući opet crtežu i istraživanju vlastitih granica kada se radi o likovnom stvaralaštvu. Kako sama kaže, „grafika je baza za sve njene radove“, a neprestanom upotrebom grafike kao medija izražavanja dolazi do zasićenja i potrebe da se od nje istovremeno odmakne, ali ostavljajući joj prostor u kojem se naslućuje ishodište. Povratak ekspresivnom crtežu otvara novi prostor istraživanja i razmišljanja o umjetničkom djelu kao procesu.

Ovakav se pristup vraćanja crtežu ne odnosi više na samu grafiku, koliko god ima ishodište u njenoj estetici, već autorica pristupa crtežu kao jednom od koraka u procesu stvaranja šireg konteksta, izlaska iz sigurnosti, te želje za istraživanjem. Upravo to dokidanje granica konačnog u umjetničkom djelu jedno je od najintrigantnijih eksperimentalnih područja za današnje umjetnike.“

Ljiljana Barković, iz predgovora katalogu izložbe "Čestice", 2018